Drop Down MenusCSS Drop Down MenuPure CSS Dropdown Menu

srijeda, 11. studenoga 2015.

Kako se dresiraju ovce na Balkanu?



1. dio

gordost kao slaba točka balkanca-karakter balkanca-Srbi vs Hrvati

Dakle, sjevernim narodima savjest potiskuje ego,našim narodima ego potiskuje savjest. Drukčije su Židovi manipulirali nama,drukčije sjevernjacima. Kad neko ima izraženu savjest i individualnu odgovornost za kolektiv, kod njega je najlakše igrati na kartu krivice. Nordijac kad ti stane na nogu,on će se sto puta izvinuti.Zato tamo Izabrani stalno igraju na kartu holokausta i white guilt. Kod zemalja koje su imale kolonije igraju na white guilt radi primanja izbjeglica, Njemačka koja nije imala kolonije se stalno mora ispričavati zbog holokausta, davati reparacije i primati izbjeglice. Kod naših naroda nikad nisu pretjerano igrali na tu kartu, naš bi čovjek odmahnuo rukom. Nama gađaju stalno gordost npr. laskanjem, podgrijavanjem mitova i paranoja. Gordi čovjek ima umišljenu sliku sebe, kad ga neko spusti u realnost onda on to doživljava kao napad na sebe. Na Balkanu su ljudi gostoljubivi, ali on se ne brine toliko za želje gosta, nego da sebe uzdigne.  Drukčije je išlo i nametanje vjere. Sjevernjacima su kao racionalnim narodima ciljali na praktičnost i poniznost propagirajući protestantizam,kod nas je bilo obratno. Prvi kršćanski misionari su dolazili odrpani na Balkan, i ljudi su ih ismijavali. Onda su promijenili taktiku i misionari su počeli dolaziti raskošno odjeveni, ciljali su na izraženi ego kod slavena. I počeli su se slizavati  sa kraljevima i narod je počeo prihvaćati kršćanstvo koje su kraljevi nametali. Jer su misionari i kraljevi našli zajednički jezik, misionari su govorili da je vlast od boga dana i da treba biti pokoran. Bez priča o milosrđu i jednakosti, za pokornost je nagrada na onom svijetu. Za one koji su se opirali išlo se na njih mačem, Hrvati su relativno mirno primili kršćantsvo.

 Evo kako su Rusi primili kršćanstvo:

Vladar Kijevske Rusije u 10. veku je bio knez Vladimir I Veliki. U vreme početka njegove vladavine Rusija je  bila paganska zemlja, pa je i on sam podržavao i slavio paganstvo. Bili su podizani spomenici bogu Perunu, prinošene žrtve i slično. Vladimir je nakon toga odlučio da njegova zemlja, kao i mnoge druge, ipak treba da pređe u monoteizam, pa se razmišljao koja bi religija bila najbolja za njih. On je poslao izaslanike širom svijeta da proučavaju religije susednih zemalja, i vide koja bi njima najviše odgovarala. Prvo su se javili muslimani. Vladimir je odmah odbio da prihvati Islam, kada je bolje saznao o čemu se u toj religiji radi. Čim je čuo da muslimani ne jedu svinjetinu i ne piju alkohol, kategorički je odbio takvu religiju. Njegove čuvene riječi su: “Alkohol je nešto u čemu svi Rusi uživaju, mi  bez toga ne možemo da opstanemo”. I tako je ta ideja otpala.Poslije toga se Vladimir konzultirao sa židovskim izaslanicima, od kojih je zaključio  da to takođe nije dobra religija, jer čim su oni proterani iz Jeruzalema, to znači da ih je Bog napustio.Na kraju se izbor sveo na kršćanstvo, pa su ga posjetili i rimokatolički i bizantski misionari. Njegovi izaslanici nisu nešto bili oduševljeni njemačkom arhitekturom i njihovim kršćanskim crkvama, dok im je od ortodoksne arhitekture zastao dah.Oduševili su se Konstantinopolom i njegovim izgledom, pa su predložili Vladimiru da je najbolje da se prihvati bizanstka verzija kršćanstva. Vladimiru je to istovremeno odgovaralo i zbog političkih razloga, i tako su Rusi primili pravoslavlje.

O
vi je tako tipično. Tipično i za nas. S tim da tu ljudi nikad nisu bili istinski preobraćeni.Tu je religija uvijek tumačena jako proizvoljno. Kako je kome odgovaralo. I da se s njom distancira u odnosu na one druge. I s tim su nas uvijek manipulirali i izazivali ratove. Kad se tu pita ko je kriv za rat, pola će reći da je krivnja naroda,druga polovica će reći strani faktor. I jedno i drugo,istina je da je strani faktor uvijek poticao i manipulirao, ali s nekim se može manipulirati jedino ako taj ima slabosti karaktera i komplekse. Ljudi su izglasali kapitalizam zabljesnuti lažnom slikom Zapada, izabrali su rat i rasturanje jedne pristojne zemlje sa jako labavim komunizmom, koja je i sa manama bila daleko bolja od današnjih komedija-državica. IQ se na ovim prostorima kreće oko 90, i teško da možemo puno bolje, bez obzira što imamo "potencijala", kako vole reći. Ima i Haiti potencijal. Narod ima vlast kakvu zaslužuje. Ako smo stalno u "krizi" onda je to izgleda realno stanje stvari.  Masa radnika je izabrala kapitalizam u kojem višak ide gazdi, umjesto socijalizma gdje je višak općenarodni (bar u teoriji), pa bi uvijek negdje kapnulo. Onda je puno ljudi kralo malo, danas malo ljudi na vrhu krade puno. Nije se baš ni ubijalo od rada, govorilo se "što volim ovaj režim, plata ide a ja ležim" i "niko me ne može toliko malo platiti koliko ja mogu malo raditi". Na prvim izborima su svi glasali za nacionalističke stranke, reformisti popularnog Ante Markovića su dobili manje od 2%, iako je on nudio jedini ekonomski program..Zapadu je Jugoslavija raspadom istočnog bloka postala preskupa i svako je vidio svoj interes u raspadu. Logično je da su Slovenci željeli izaći (jer su najnapredniji i etnički čisti, znalo se da bez rata mogu izaći), ali neki drugi...Muslimanima su nudili mjesto predsjednika za ostanak u Jugoslaviji, to bi im bila bolja opcija jer bi okupili muslimane u jednu državu. Ovako je Sandžak van Bosne. Njih je Jugoslavija podigla, oni su svjesno odabrali ratnu opciju da bi imali veselje mahanja zastavama i dobili-ništa. zemlju uništenu,pod protektoratom i sad ne znaju što bi s njom. Čak su im i tu zastavu nametnuli.  Dobili ono što su im nudili i prije rata. Poligon Zapada, i to tek 3. ruka. Jer Zapad na njih djeluje preko ispostava Turske i S. arabije, cionističkih igrača. I ne znaju kud sa sobom, premali da bi bili jezero, preveliki da ih zemlja upije, bez prošlosti i budućnosti, kao lijepo reče M. Selimović, koji je sa drugim njihovim velikanom Kusturicom shvatio da vjera nije etnička pripadnost. Sa nekom mješavinom edipovog kompleksa i štokholmskog sindroma u odnosu na Tursku i krizom identiteta. Za to trebaš biti budala, nije čudo što su glavni junaci viceva. Dobili su samo džamije od S. arabije,valjda misle da će njih jesti kad više ne bude ničega. Džamije su tu u svrhu odvajanja,kao i sve druge crkve na Balkanu. Jer tu crkva služi za identitet, ljudi su išli u crkvu da ga vide one babe što prebiru po krunici.Glupan uđe,glupan izađe. Nažderati se kad su blagdani, s tim da jedva i zna što slavi. I vlast je uvijek neprijateljska, za crkvu se uvijek moralo naći novaca. Sjevernjaci su porez doživljavali kao moralnu obvezu prema zajednici, ovdje se ta obveza projicirala na crkvu. U protestantskim zemljama nisu imali zakone protiv bespravne gradnje, sve dok jedan jugović nije napravio vikendicu na jezeru. Njima je takvo nešto bilo nepojmljivo, neke zakone su tek morali donijeti kad je imigracija počela. Ovdje su uvijek drugi vladali, zato se uvijek gledalo kako zeznuti državu, zato su ljudi postali inertni i kad su konačno dobili države više ne znaju što će s njima. Uvijek u neki viši autoritet se uzdamo da on riješi sve, ili vođa ili Bog, pa ga se previše uzdiže ili psuje... I uvijek je pametnije kukati, ako ne kukaš pomisliće svi da ti je dobro, pa bi te mogli haračiti. Tuđe vladanje je našem čovjeku dalo snalažljivost, sposobnost improvizacije i univerzalnost, što nije baš svaki put najbolje,jer su svi stručnjaci za sve. Balkan je uvijek bio vjetrometina, tu ljudi imaju lukavost od semitskog utjecaja sa juga i žilavost od azijatskih stepskih konjanika. Tu je uvijek hajdučija bila cijenjena, za onog ko uspije nešto legalno, uvijek ga se ispod oka gleda. Jer mora da je dobar sa vlasti. Samo u Bosni se moglo dogoditi da se nobelovcu Andriću obrate sa "alo pisac, napiše li se šta". Pa kad je umro onda su rekli "ko će nam sad biti pisac". Za ovog na vlasti se i očekuje da sa strane nešto ukrade "jer ako nije za sebe, kako će za nas". To što se ljute,ljute se više zato jer se njih mimoišlo. Titu se nije zamjeralo,ako su i oni dobili dio. HDZ,koji u nekoj drugoj zemlji više ne bi mogao primirisati vlasti, uredno dolazi na vlast, zbog uhljeba koji se žele prikačiti kompoziciji. Uvijek na istu retoriku, i riječi-batine jugoslaveni, komunjare ko se ne slaže sa njima. I sad bi, da nisu isturili u 1. plan totalnog idiota. Inače, za kulturnu Europu je Balkan bio mračna podsvjest,njima smo mi "oni drugi". Mračno mjesto iz Stokerove "Drakule" koju je on i smjestio na Balkan. Tu vladaju ekstremi,"il te volje il te kolje". Tu su ljudi gordi, s druge strane uvijek žele jakog gazdu. Za razliku od naroda volje/ratia, tu prevladava ono iracionalno. Duša naroda se vidi najbolje kroz sport, germani su racionalni, uravnoteženi, sistematični, ponavljajući u sportovima, bez toliko izraženog talenta, bez sklonosti improvizaciji i varkama. Ako i imaju inhibicije, one potječu od inteligencije.Inteligentiji narodi su tiši. Ovdje su talentirani, iracionalni,kreativni, nekonzistentni, duša naroda je jako izraženog umjetničkog ega.Teško ide s malima, jer smo kreativci ovisni o inspiraciji i adrenalinu, opet blokiramo kad se nešto mora.  Ne možemo pobijediti na onaj ciničan način bez velike igre, karakterističan za narode volje. Njima je takva pobjeda običan dan u uredu, mi se nabrijemo i emocionalno ispraznimo nakon "povijesne"utakmice, zato nismo za turnirske tipove natjecanja gdje se treba dizati. Lako se ide u euforiju i depresiju. Kad se izgubi onda su uvijek urote i suci, tako da se zaštiti ego. Tipičan primjer ovdašnjeg neuravnoteženog barbarogenija je Ibrahimović, kojem je obavezna igra strani pojam.

P
ravoslavlje nije toliko nametljivo kao katolicizam.  Kod Srba je ključnu uloga u formiranju kolektivnog nesvjesnog imao mit o Kosovu, kada se car Lazar umjesto zemaljskog odlučio na carstvo nebesko. I svako ko pogine će se priključiti nebeskoj Srbiji.To je stavilo pritisak na buduće generacije, da budu dostojni predaka. I strani faktor je uvijek igrao na to, Srbi su glupo i nepotrebno ulazili u ratove. Na gordost ih je strani faktor uvukao u 1. srpski ustanak, 1. i 2. svj rat (bolje rat nego pakt, bolje grob nego rob), zbog kosovskog mita oni vole prkositi velikim silama, kao i za vrijeme NATO bombardiranja. Isti mit je kriv za nepriznavanje poraza, rađe su se odlučili za albansku golgotu koja je puno žrtava odnijela, nego za kapitulaciju. Zbog istog razloga nisu u krajini prihvatili Z-4 koji bi im bar osigurao ostanak na ognjištima, rađe su išli u egzodus. Miloš Obilić i vidovdan je centralna figura i arhetip kosovskog mita, zato su uvijek tražili njegov pandan kroz Sinđelića, Principa, Boška Buhu, Milana Tepića..ključne stvari u srpskoj povijesti su se poslije dogodile za vidovdan, to je samo učvrstilo mit kao sudbinu.

N
a kolektivno nesvjesno Hrvata je utjecalo mnogo toga. I napravilo podijeljenost, pogotovo crkve su svaka željele svoje stado. Popovi su se slušali, nije im bilo teško vezati katoličku vjeru uz hrvatsku mitologiju. Izjednačili su pojam katolik i Hrvat početkom stoljeća i reklamirali to privlačno,kao pripadnost zapadu i srednjoj europi.A za to je trebalo izbaciti bilo kakve ostatke balkanštine iz novokomponiranog bića, ustaše su inzistirale na kulturnoj razlici u odnosu na bizantince. I onda se događalo da 1942. Pavelić izda udžbenike sa gotskom teorijom o porijeklu Hrvata, već sljedeće godine vraća novce i izmišlja novu, iransko-kavkasku teoriju. Samo da se odvoji od onih sa druge strane, skupo plaćena paranoja. Kao i pokušaj da se napravi hrvatska pravoslavna crkva, dok s druge strane katolička u Hrvatskoj nije hrvatska nego rimokatolička. Da se trebalo ulizati Englezima, vjerojatno bi bili i Englezi na osnovu keltskog haplotipa ovdje prisutnog. Mogla se isto ispričati priča kako je mala grupa kelta došla tu, gdje je razlika od onog mita o braći i sestrama ? A mi jedino možemo biti slaveni i ništa drugo. Jer pričamo slavenskim jezikom/jezicima, jezik je najvažnija značajka etniciteta , kroz jezik se prenosi kultura, narodne pjesme i predaja i formira se neka zajednička svijest. Za etnicitet je genetika manje bitna, oni se sastoje od više podrasa, na ovim prostorima  je i genetika slična. Npr. sjeverni i južni talijani su genetski različiti i skoro se ne razumiju; pa su opet svi Talijani, Rusi su mješavina nordijskih vikinga, Bizantinaca, žutih Azijata... Slaveni su etnolingvistička skupina kao romani, germani, semiti. Možda su i slaveni nametnuli svoj jezik osvajačima, slično kao u Bugarskoj i Rusiji, to ne mijenja na stvari. U Mađarskoj narod je genetski sličan Slavenima, ali se oni vode kao neslavenski, upravo zbog jezika koji su donijeli azijski stepski azijski osvajači, u školama uče da su od Huna. Srbi iz bivše krajine genetski sliče na Rumunje; ali jedni su romani, drugi slaveni. Stvari nisu nikad čiste, kod Rumunja je prevladao romanski identitet zaslugom erdeljske škole, iako oni imaju dosta starosjedilačkog Dačanskog i slavenskog utjecaja. Dakle,  previše se tu njih izmjenjalo da bi se hvatali za neke slamke ko Pavelić, bitno je da je naša svijest slavenska. Svi jezici su tu slavenski, uostalom svi indoeuropski jezici imaju korijen u sanskrtu. Nebitno je tu odakle ti ime potječe i puste teorije, kao i traženje mikroskopom poveznica sa bilo čime da nije slavensko. Da li ime ima korijen u horovatos, hrbati, chorovatos, haravati... A prvi hrvatski vladari su imali slavenski sufiks -mir i -slav u imenu, npr. Zdeslav, Trpimir, Tomislav, Zvonimir... Svjetlokosi i svjetlooki slaveni su bili superiorniji, nametnuli su svoje zatečenim, onaj ko nametne svoje je očito kulturološki superiorniji. Velika je razlika između podrasnih skupina tu, jedan vojvođanin je rasno blizak sa zagorcima (jedan Srbin, drugi Hrvat) i nema puno veze sa Hercegovcima koji su opet podijeljeni na Srbe, Hrvate, Muslimane, a isti su. Oni su kombinacija dinarca i atlantskog mediteranca. Kod njih je izražena gordost, Crnogorci su uvijek bili ponosni na svoje čojstvo,oni ne tepaju ni djeci i koriste uvećanice npr. junačino, za razliku od zagoraca koji koriste umanjenice da ne uvrijede npr. neće reći lopov nego dugoprstić. Omanji i obli zagorac je i jezično i genetski sličniji Slovencima, koščati dvometraš iz Hercegovine izgleda drukčije i drukčije govori. Tu su i mentaliteti različiti, balkanski, mediteranski, srednjeeuropski... Gdje su planine i krš, tu je uglavnom ostalo starosjedilačko stanovništvo. U Hercegovini je bilo puno pokrštavanja s jedne i druge strane, oni su zbog gordosti najveći Hrvati ili Srbi. Nisu slučajno jezuiti kod vlaškog elementa radili škole i instruirali ih,pokršteni Židov Fortis im je dostavio detaljan izvještaj. Da teže hrvatstvu, to je stavljeno kao uzor. Na katoličanstvo se prelazilo zbog lakomosti,iz potrebe ili napredovanja. Iz sela u grad. Karakterno slabiji dio, oportunisti, ljudi slabe volje, to je bila linija manjeg otpora. To objašnjava tipičnu našu umišljenost bez pokrića, na silu imitiranje Zapada i potiskivanja balkanskog u sebi. Npr. Slovenac nema taj kompleks, tamo se bez problema pušta muzika iz bivše države. Jer su sigurni u sebe po tom pitanju. Ni muslimani nemaju tu nadmenost,iako je islamiziranje značilo sličan, lakši put prema gradu i pozicijama. Zato jer su njima postavili uzor Istok, a ne ozbiljne germanske zemlje, oni znaju i sebe sprdati, ne ko mi da nam je najurnebesnija fora "skuvala sam ti paštašutu". Hrvat je kao tablet, zna da nije ni mobitel ni laptop,a silno teži biti laptop.  Hrvatu smeta samo postojanje Srbina i njegova blizina,podsjeća ga na ono što treba izbaciti iz sebe, arhetip sjene. Reagira na njega ko Drakula na križ. Cura kad napiše na facebooku da okreće novi list i da je uopće nije briga za bivšim , piše upravo zato jer ju je briga. Da je ravnodušna, ne bi pisala. A kako kol. nesvjesno smo upijali dugi period, uvijek to što se na silu želi izbaciti izbija na površinu. Nekoliko je Thompsonovih pjesama plagijat četničkih i partizanskih, koje su opet plagijat ruskih pjesama.  Pa tako hrvatina sluša Cecu u autu, a na retrovizoru mu katolički križ. Jer Ceca rezonira sa njegovom dušom, ne bečka filharmonija. Pa kad se to spojilo sa baltidima i alpidima (koji imaju i malo žute rase u sebi) koji okrutni prema slabijem, podložni prema jačem jasne su neke slike iz povijesti i gadljivo ulizivanje naših političara Zapadu. Srbin ima turski kompleks i na muslimana će reagirati iracionalno. Isto tako reagira Hrvat na Srbina i to ne jenjava, strah od utapljanja u velikosrpstvu. Tuđmanu je zato najmanji problem bio pomiriti sinove ustaša i partizana za vrijeme rata, jer da vanzemaljci napadnu Hrvat bi se udružio sa vanzemaljcima protiv Srba. Sportaši nam u zadnje vrijeme jako loše prolaze, igraju super dok se ne susretnu sa njima, toliki je pritisak zbog te patologije da se tu ruka skrati. Pa predsjedničke je izbore odlučio Šešelj koji je podržao Josipovića i koji je do tog trenutka imao prednost. Ovo su najsvježiji primjeri, ima ih koliko ti srce želi. Nije to ono zdravo rivalstvo ko između Nijemaca i Engleza koje ih čini boljim, ovo je dublja, destruktivna psihopatologija. I nije to nikakvo domoljublje, takvima je smetalo par ćiriličnih ploča, a prstom nisu makli kad su na istom mjestu ušle horde izbjeglica. Čim mediji počnu mahati crvenom krpom tj. Srbima, uvijek je to paravan za nešto.

H
rvatsku je svijest jako oblikovala katolička crkva.I stvorila paralelnu, iskrivljenu realnost. Jer ako neko misli da mu je Gospa zaštitnica i papu doživljava kao nepogrešivi autoritet i time umiruje savjest i opravdava sve loše, onda je to problem. Jer druga strana ima skroz drukčije viđenje i tu dolazi do kratkog spoja. Papa itekako griješi, namjerno ili slučajno, najgore što on neće priznati pogrešku da se ne vidi da je pogriješio. Gdje se sudare agresivni katolicizam i pravoslavlje, nije dobro. Jer je pravoslavna crkva nacionalna, a katolička je univerzalna i kao takva moćnija, s tendencijom da se proširi što više. A propaganda ima zadatak, osim mržnje prema neprijatelju i ljubavi prema svojima, i ispričati priču zbog koje će ljudi ratovati. Da li bi iko normalan išao ratovati za ovu priču: jedan etnos koji je iste genetike, jezika, mentaliteta razdijelio se na dva jer je svako za sebe mislio da na ispravan način tumači jednu knjigu bajki. To je objektivna priča, zato je trebala biti prepakirana u "junakovu priču" iz 1. dijela posta. Zato se uvijek grčevito traži kontinuum "na ovom prostoru", da bi se moglo ispričati da je jedna skupina došla i imala peh da je stalno pod nekim (čudno da nikad nije dignuta niti jedna pobuna, one što su dizane su imale klasni karakter protiv feudalaca). Nakon tisućljetnog sanjanja slobode i stenjanja pod tuđinom, ukazala se prilika. Sjena kao mračni dio sebe je Jugoslavija, "tamnica naroda", Srbi su sad nemeza. Samo treba pobijediti neprijatelja, nemezu i pohrliti u slobodu. To će biti dokaz da Bog pomaže katolicizmu, jedinoj ispravnoj veziji kršćanstva od njih 30 000. Imamo i lik mudraca/vrača u obliku pape koji simbolično daje krunicu pod kojom će sloboda biti izvojevana, zapad kao krajnji cilj apoteoze kad se svlada nemeza, svi ostali elementi za mase su tu. Za mase, elite su imale svoju računicu ispod stola uvijek...





3 komentara:

  1. Ovo je bas lepo napisano. Sve pohvale za autora.

    OdgovoriIzbriši
  2. Tekst koji je skrojen bez pristranosti i navezanosti. Kao da je opisano viđenje zbivanja na ovim prostorima i šire,gledano neutralnim očima koje vide univerzumski, bez subjektivnog uplitanja patriotskih emocija. Autor ima visoko prosvjetljen um i kapa do poda. N.Š.

    OdgovoriIzbriši

Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 2.5 Hrvatska.